»Na svijetu jednostavno nije mogao postojati netko sličan meni, jer sam uistinu htio biti pravi luđak, djelatan i organiziran«, ili »Prolio sam kavu po košulji. Svi koji nisu geniji poput mene, dakle svi ostali ljudi na svijetu, odmah bi to obrisali. No ja sam posve drukčiji.« ili »Mogu vam dokazati da sam spreman odmah primiti 50.000 dolara, i to ne trepnuvši okom« – tek su nasumce napabirčene provokativne misli iz dnevničkih zabilježaka samozvanog, ali i šire priznatog genija Salvadora Dalija. Bjelodano je ovdje potvrđeno kako ekscentrični umjetnik, najblaže rečeno, nije patio od viška skromnosti, dapače, no to je manje-više poznata činjenica, a pravo je otkriće njegova »nepodnošljiva lakoća« pisanja i upravo neodoljiva iskrenost. Dali, naime, u maniri rasnog pisca, bez imalo srama, uz raspojasan humor i iskričavu komiku, razgolićuje sve svoje tajne, iznoseći svoja estetska, čudačka, filozofska i životna razmišljanja, svoje muke slikara koji teži savršenosti, svoju ljubav prema Gali, priče o neobičnim druženjima s Bretonom, Lorcom, Bunuelom... On je »nadrealno« nadaren za opisivanje riječima gotovo kao i kistom, posjeduje bogatstvo izraza, donosi brze i lucidne prosudbe, dok mu misli neuhvatljivo lete.
No, ipak, ovaj je dnevnik prije svega dokument o jednom revolucionarnom slikaru, izuzetnom i nezaobilaznom u povijesti umjetnosti, o jednom kreativnom duhu izrazite senzibilnosti, prepunom čudesa i blještavila. Iako se ponekad teško odlučiti da li više cijeniti autorovu iskrenost u neskromnosti ili neskromnost u iskrenosti, prosuditi o njegovoj ludosti ili genijalnosti, ljubitelji umjetnosti i snažnih emocija mogu poput psihijatra strastveno uroniti u ove stranice, kao u slučaju kad kaže: »Jedina razlika između luđaka i mene je u tome što ja nisam lud.«
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
