„Sajla je na jednome kraju zakačena za granu koja se na desetak metara nadvija iznad rijeke, a na drugome je vezana obla motka. Držeći se za motku zategneš metalno uže i pustiš se s obale kao na ljuljački, da bi se s druge strane, u najvišoj točki klatna, s krikom bacio u zelenu vodu. Skačem ne obazirući se na stil, ne kontrolirajući ruke ni noge, postrance, na leđa ili na glavu, uživajući u trenutku bespomoćnosti tijela u zraku, a Deni se zajogunio da načini složenu figuru, poznatu kao smrtonosni skok. Već ga je izveo nekoliko puta, kune mi se, ali danas to ničim ne potkrepljuje. Smrtonosni je kada ispustiš sajlu, napraviš salto unatrag i zagrljenih koljena, kao bomba pljusneš u vodu, a sve što Deniju uspijeva je da negdje na pola salta raširenih ruku prsimice bubne o površinu. Poslije četvrtog debakla izlazi na obalu grudi, trbuha i bedara gotovo ljubičastih od udaraca i ja već strahujem da bi smrtonosni u njegovu slučaju napokon mogao opravdati svoje strašno ime.“